OTHMAR RUŽIČKA

( 7. studenoga 1877.- 4. studenoga 1962.)

Sredinom prošloga stoljeća pa nadalje, u vrijeme političkih vrenja i nemira, na planu razvoja likovnih um-jetnosti, dolazi do izvjesnog skretanja k novijim umjetničkim koncepcijama. Gotovo na svim europskimAkademijama likovne umjetnosti zastupao se jedan, krutoj tradiciji vjeran', stav prema rješavanju cjelo-kupne likovne problematike. Sve je ovo kočilo i sputavalo, prije svega, individualni stvaralački elan nado-lazeće generacije. Reakcija na ovu„ kočnicu" u razvoju, uz romantizam, svakako je i impresionizam kojije kao stilsko opredjeljenje svojevremeno značio i novi umjetnički nazor na svijet. Vodila se posebna brigao tretmanu svijetlosti i boje kao( naj) glavnijim sredstvima kojima bi se trebalo( po) služiti novo slikarstvo³.Jedni će, u tom svom nastojanju, prispjeti do čisto hedonističkih manifestacija, drugi do granica dekorativ-nog a treči pak, sve do polja dematerijalizacije predmeta. Ovako se ujedno pripremao put do ekspresio-nizma i futurizma dok su se neki zagledali u Cezannea.

Othmar Ružička se rodio u Beču kao sin Vaclava( Wenzela) i majke Theresie, rod. Schöber. Nakon osno-vne i srednje škole polazi( 1895.) Akademiju likovne umjetnosti u Beču. Profesori su mu: Julius Berger,Kazimir Pochwalski( 1855.- 1940., na Akademiji predaje od 1893. do 1918.) i August Eisenmenger( 1830.- 1907., na Akademiji predaje od 1872. do 1907. g.*).

Upravo je ova generacija( profesora) bila odgojena u duhu, gore spomenutoga, uljepšanog akademskogrealizma što je, u relacijama, prema tadašnjim naprednijim likovnim centarima, bilo u znatnom zakaš-njenju- kako po metodama i sredstvima likovnog izražavanja tako i( svome tipičnome) romantičarsko-patriotskom shvaćanju. I upravo će prof. Eisenmenger savjetovati a poslije i poslati mladoga O. Ružičku upodručje rijeke Thaye( Taje, Dinje, Duje) tj. u južnu Moravsku. Ovdje su prije svoga drugoga egzodusa( prvi je bio u 16 st. kada su Hrvati iz svoje stare domovine morali bježati pred Turcima), stigli. Tu će O.Ružička, s manjim prekidima, ostati od 1906. do 1945. živjet i radit će dok nije i sam morao, nakon štosu mu konfiscirali svu imovinu, napustiti svoj dom i vratiti se u Beč. Zbog čega je izabrao baš Fröllersdorfi njegovu okolinu, ostaje nepoznato. Valja naglasiti, po stručnom mišljenju, upravo će ovdje nastatiznačajna umjetnička djela, nažalost, ona su do danas ostala, bar široj publici, relativno nepoznata.

U svome će se radu O. Ružička opredijeliti za teme koje če preuzeti iz videne, konkretno doživljenje stvar-nosti: pitomi južnomoravski krajolik, običaji i scene iz života južnomoravskih Hrvata( i Slovaka). Umeđuvremenu su ova djela postala neizcrpno i neprocjenjivo polje i izvor pri svekolikom istraživanju kakoza historičare, sociologe, politologe, etnologe, tako i za povjesničare umjetnosti.

28