MORAVSKI HRVATI
Moravski Hrvati, hrvatska nacionalna manjina u Moravskoj, povijesnoj pokrajini Republike Česke.
Kao najudaljenija hrvatska dijaspora, naselili su tijekom XVI. st. porječje donje Taje( Thaya, Dyje), Moravei Moravsko polje sve do Beča. S ostalim gradišćanskim Hrvatima, čiji su najsjeverniji dio, činili su nepriknutiniz naselja od Drave i Mure do Dunava, Morave i Bijelih Karpata u Slovačkoj. Novija istraživanja( J. Breu,A. Turek) pokazuju da su selili postupno, a dva najjača seobena vala bila su 1538. i 1570., iako je unjihovoj tradiciji zabilježena 1584. kao godina doseljenja.
Vjerojatno su došli s područja između jadranskog mora i Kupe, a prezime Slunjski, koje je jedno od najbroj-nijih upućuje na širu okolicu Slunja.
U seobu su išli bježeći od tursko vlaških prodora, ali i na poticaje hrvatskog plemstva, predvođeniplemićima i glagoljaškim svećenicima. Zahvaljujući njima sačuvali su uspomene na stari zavičaj, narodnusvijest, jezik i katoličku vjeru koju su održali u njemačko ćeško- slovačkom i protestantskom okruženju.
lako je asimilacijski pritisak bio stalan i jak, ipak su se Hrvati održali u tri sela u kotaru Mikulov( Nikolsburg), ali su u Moravskom polju podlegli germanizaciji, a oko Valtica, Ledenica i Hlohovca bohe-mizaciji.
Do 1918. živjeli su svi Hrvati, i oni u staroj domovini i oni u dijaspori, u istoj državi( Austro- Ugarskoj), aotada u četiri novonastale države, pa je to, uz sustavnu bohemizaciju putem škole i crkve, ubrzalo asimi-laciju. God. 1918., kad je nastala čehoslovačka, živjelo je u Frielištofu( koga su poslije Česi preimenova-li u Jevišovku), Dobrom Polju i Novoj Preravi preko 1700 Hrvata, oko 600 Nijemaca i samo 236 Čeha.Godine 1961. živjelo je tu još samo 19 Hrvata, a sve ostalo su bili Česi i Slovaci.
lako Hrvati tada nisu imali ni svojih svećenika, ni učitelja i uopće inteligencije, odupirali su se bohemizaci-ji i približili se moravskim Nijemcima. Po slomu Čehoslovačke 1938/39 uključeno je područje južneMoravske izravno u njemački Reich, pa su Hrvati unovačeni u njemačku vojsku. Stoga su po obnovi Čeho-slovačke 1945. i dalje smatrani nepodobnima i nepoželjnima, posebice zbog graničnog položaja premaAustriji. Iseljavani su, kao i sudetski Nijemci, osobito od 1948, kad su na vlast u čehoslovačkoj došli komu-nisti, a na njihova ognjišta naseljavani Česi i Slovaci iz Hrvatske( i Jugoslavije), Madarske i Bugarske.Smješteni su u sjevernu Moravsku, oko Olomouca, Šternberga i Uničova. Dio ih je prebjegao u Austriju,zatim Njemačku i Ameriku.
11